nedjelja, 29. studenoga 2009.

Smudj


Duzina: 30 do 50 cm
Tezina: 0,5 do 2,5 kg
Boja:maslinasto-smedja do zlatno smedje i zute po ledjima.
Ostali nazivi: walleye pike, yellow walleye, pickerel, yellow pickerel, pike-perch, wall-eyed pickerel, dore (French)

Ribolovci ga love preko cijele godine i vazi za snaznu mada ne i spektakularnu ribu. Tokom dana smudj najcesce miruje u dubini, skrivajuci se u mraku pod potopljenim stablima ili medju stijenama. U sumrak izlazi u lov u plicu vodu uglavnom na mjesta prekrivena vegetacijom ili na kamenita ili sljuncane potopljene otoke. Ljeti zna ostati na dnu u dubini cak i preko noci. Najcesce metoda ribolova je na kedera, ali se uspjesno lovi i varalicama. Smudj zivi oko 7 godina, ali najcesce se love primjerci od oko 1,5 kg, trogodisnjaci. Meso je bez kostiju i izuzetno je cijenjeno i kvalitetno te se smatra da je u rangu lososa.

RIBOLOV NA SMUDJA:Treba znati da je smudj riba dna i prema tome tu ga treba i traziti. Ne podnosi svijetlo i zato se preko dana povlaci u dubinu, te ga je dosta tesko upecati. Pravo vrijeme za pecanje smudja je rano ujutru, dok sunce ne dodje u zenit i rano popodne pa do veceri. Zbog izuzetno razvijenog
cula vida, kompozicija ociju je unikatna u ribljem svijetu i pazljivim posmatranjem mozemo vidjeti da je smudj visoko specijalizovana riba. Vidno polje je nekih 30 stepeni na gore, tako da smudj ne vidi ispod horizonta. Takodje zbog unikatne kompozicije ociju, poznato je da najbolje vidi zutu boju te svoj pribor ribolovci cesto prilagodjavaju tome. Bijela boja se takodje pokazala kao vrlo atraktivna. Za razliku od basa ili stuke, smudj se vrlo cesto krece u jatima, sto znaci kad se upeca jedan, to mjesto treba nastaviti raditi jer je najvjerovatnije da ih ima cijelo jato. Ukoliko se praktikuje catch & release odnosno ukoliko vracate ribu u vodu, nemojte to uraditi odmah jer ce pustena riba uzbuniti ostale, stavite ga u cuvarku i pustite kad budete napustali to mjesto.


Vrlo cesto je tesko osjetiti smudja na udici posto uzima lagano i kad se zakaci nema nista od borbe i vatrometa na vodi kao na primjer kod basa. Smudj je mnogo poznatiji po kvalitetu mesa nego kao borac.Odmah po otvaranju sezone u kasno proljece definitivno najbolje mjesto za pecanje smudja je zapjenjena voda ispod vodopada. Tu se odrasli kapitalni smudjevi okupljaju u velikim jatima, a ucinak zivog kedera u ovoj vodi je jednak dinamitu. Ukoliko pecate ovakvo mjesto u proljece ili jesen, preporucio bih vam lagani pribor: manji keder na dnu predveza, a 30 - 40 cm iznad jedno ili dva manja olova, tek toliko da vam omoguce lagano tonjenje kedera u brzoj i zapjenjenoj vodi. Nastojte da uvijek drzite napet najlon da bi osjetili kad uzme i na vrijeme kontrirali. Nakon proljetnog okupljanja oko vodopada, u cijoj blizini su se izmrijestili, smudjevi napustaju ovakva mjesta i pocetkom ljeta se povlace u mirnije i dublje vode. Sljunkovito ili kamenito dno obiluje kederima koji su glavna hrana smudjeva, a blizina dubine daje im sigurnost i zastitu tokom dana.

DOBAR PREDVEZ ZA SMUĐA
Dobar predvez za smuđa mora biti dugačak, tanak, savitljiv i što je moguće diskretniji !
Kvaliteta predveza igra značajnu ulogu kod svih tehnika ribolova na smuđa, no posebice u ribolovu s kederom, bilo s olovom na dnu, bilo s plovkom.
Predvez namijenjen ribolovu smuđa mora zadovoljiti više kriterija. Prije svega mora biti dovoljno dugačak, najmanje 70 cm, a u ribolovu s olovom na dnu, može dosegnuti i metar. Osnovni je razlog iznimna opreznost smuđa, jer osjeti li i njamanji otpor u trenutku napada, bez oklijevanja će odbiti ponuđeni plijen. Što je predvez duži, više će moći pomaknuti mamac, a da istovremeno ne osjeti prisutnost olova.
Nadalje, predvez mora biti tanak, 0,20 mm sasvim je dovoljno, jer ugriz smuđa nije nasilan kao što je to slučaj kod štuke. Osim toga, zahvaljujući tehnološkim dosezima, današnji najloni promjera od 0,20 mm jednako su otporni kao oni jučerašnji od 0,30 mm. Koristite li upletenice, možete se spustiti i na 0,14 mm.
Savitljivost i gipkost predveza igraju jednako tako vrlo značajnu ulogu, posebice kod predstavljanja kedera, kako smuđ pri grizu ne bi osjetio nikakv otpor. U tom su pogledu moderne upletenice nezamjenjive, jer su iste specifične težine kao i voda, odnosno niti tonu niti plivaju, što omogućuje kederu da slobodno evoluira. No, upletenice se koriste isključivo u mirnim vodama, jer u rijekama, zbog struje, često dolazi do uvrtanja i zapetljavnja.
Dobar predvez mora biti diskretan. Bilo da se radi o upletenici ili najlonu, izjegavajte kričave boje i birajte kadgod je to moguće neutralne, prirodne nijanse. No, diskrecija se ne odnosi samo na boju predveza, već i na udicu, jer i ona mora biti što je moguće laganija i diskretnija.

Evo dva nacina kako prezentirati jig-a u lovu na smudjeve. Ukoliko koristite jig-a sa olovnom glavom, svakako najbolja prezentacija se postize kad pustate jig da "odskace" od dno. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojte da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smudj vrlo cesto uzima kad je jig u mirovanju.

Stuka


Štuka (Esox lucius) je riba iz porodice Esocidae. Slovi za najdominantnijeg predatora u slatkovodnim prostranstvima, te je zbog toga izuzetno cijenjena riba. Štuka je riba vretenastog tijela i karakteristične glave u obliku pačjeg kljuna. Tijelo joj je građeno tako da može brzo plivati i dostizat plijen. Duga je i vitka, glava joj je spljoštena, gubica šiljata s oštrim zubima okrenutim prema unutra, a čeljust joj je opremljena s oko 700 zuba, nagnutih prema unutra tako da kad zgrabi plijen, više ga ne ispušta. Zelenkaste je boje, a sa strane ima žućkastobjelkaste pjege, ljuske su joj sitne. Trbuh joj je bijel, a hrbat tamnozelena, oči izbuljene, a leđna peraja položena daleko otraga. Boje njezinog tijela pogodne su za savršenu kamuflažu što štuki omogućava i vrebanje plijena iz zasjede kakvog panja ili vodene vegetacije. Štuka je definitivno lovac iz zasjede, te može satima nepomično stajati i čekati kakvu ribicu. Građene su za brze promjene dubine, s leđnom i bočnim perajama smještenim straga, kod repa, zbog čega može iz zasjede pojuriti zapanjujućom brzinom.

Štuku se može pronaći u gotovo svim tipovima vode, od ušća do malih rijeka no najviše voli mirne vode, spore tekućice bogate kisikom, vodenom vegetacijom i pune raznih prepreka, potopljenih stabala i nasutog kamenja gdje se može dobro sakrivati i proći nezapažena. Štuka je samotna riba koja oštro brani svoj teritorij protiv uljeza posebice kad su njene vrste. Kod ribolova štuke važno je znati da postoje razdoblja kada se štuka aktivno hrani te razdoblja kada nešto slabije pokazuje interes za hranom, odnosno varalicama. Iako će ribolov sa varalicom ili živim mamcem privući mnoge štuke, za lov većih riba najbolje je metoda mrtvog mamca. Sumrak i zora obično su pun pogodak, no na mjestima kojima se teže lovi dobro vrijeme može biti i usred noći.


Som

Hranu traži u blizini svoje loge u koju se obavezno sit vraća. Nije mnogo hitar i smatra se lijenom ribom, koja radije čeka žrtvu mameći je brkovima. Smatraju ga glupim, ali bez osnove, jer je inteligentniji nego što se misli. Inače je svežder. Za podmirenje „blagoutrobija“ ne prašta ničemu što u vodu dospije i može da mu posluži kao hrana. Jede gliste, puževe golaće, rovce, rakove, ribe, uginulu živinu, barske ptice, pijavice, pa čak i sapun. Izrazito veliki primerci, mogu biti opasni i za kupače.

Sa sigurnošću se zna da prvi započinje zimski san, a poslednji se budi. Izgladneli s proljeća masovno izlaze na površinu vode da se osveže kiseonikom. Posle toga, odrasliji primerci se izdvajaju i u parovima traže mesta za mrest, koji počinje od aprila, a traje sve do jula. Ženka izbaci i do 500.000 komada ikre. Nakon toga mužjak brižljivo čuva ikru razgoneći svu ostalu ribu. Posle desetak dana iz ikre izlaze mali somići, ostaju u gnezdu izvjesno vrijeme hraneći se planktonima i sitnijim životinjicama. To traje sve dok ih roditelji ne rastjeraju. Odraslim somovima, takođe je svojstven kanibalizam. Događa se da zatru polovinu, pa čak i cjeli porod, ukoliko je voda siromašna hranom.
Mlađi somići vrlo brzo rastu. U prvoj godini dostižu težinu od oko 500 grama i dužinu od 20 cm.Primjerci od tri kilograma stari su od prilike četiri do pet godina.
Soma s razlogom smatraju noćnom grabljivicom, ali se zna da u lov izlazi rano u zoru i predveče, a ređe i tokom dana. Uveče ga trba čekati na ulasku brzaka u vir, međutim, pred zoru i tokom dana som je u viru ili na izlasku iz vira. Prava somova staništa su na ušćima rjeka i potoka naročito u vijreme kad se od kiša zamute, noseći sa sobom razne insekte, crve i vodozemce. U takvim prilikama prikrada se ispod ušća i sačekuje sve što mu voda donosi. Zna da predveče i u zoru ušćima prilaze i druge ribe u potrazi za hranom ili za osvežavanje kiseonikom, pa im pridružuje i odatle vraća najčešće sit ili okačen na udicu. Na ovakvim mjestima, radije napada živu ribu, kederovanu žabu ili raka na plivajućim udicama, nego glistu ili pijavicu zabačenu dubinski – na dno.
Rano s proljeća posle zimskog sna zapaženiji rezultati u lovu postižu se blinkerisanjem varalicama (efecet, hajnc, meps), koje treba vući kroz površinske slojeve vode. Lov varalicom ne sme biti brz, već ravnomeran i ujednačen. Slično trba postupiti i sa mrtvom ribicom namještenom na sistem udica, koju som radije napada nego varalicu.
Treba znati da je som jedina rečna riba – ljubitelj buke, nevremena, kiše, grmljavine...
Dok sve ribe bježe u skloništa som izlazi i radoznalo prati šta se to neuobičajeno događa. Tu njegovu slabost koriste profesionalni ribari za lov „bućkom“.
Kad zbog kiše vode nadođu i zamute se, soma treba tražiti blizu obale. U svim ostalim prilikama blizu je glavnim tokovima rjeka.
Lov ovog slatkovodnog kolosa gotovo je bez uspjeha ako se koristi lak i nežan pribor. Neophodna je jaka elastična i dovoljno velika udica sa jednim, dva ili tri kraka i olovni uteg težak tolikko da se suprotstavi snazi vode. Ribolovni konac nikako ne smije biti tanji od 0.50mm. Iako snažan, som je manje borben od šarana, no i pored toga valja ga smireno zamarati sve dok mu na površini vode ugledate bjelinu trbuha.

Bucov

Bucov, bolen ili belun, takođe pripada šaranskom rodu. Po načinu ishrane, međutim, svrstan je u grabljivu ribu, koja dok je mlađa živi u jatima.Kao i sve grabljivice vretenastog je oblika sa izrazito visokim leđima i duboko usječenim repnim perajem. Glava mu je srazmjerno mala i sa duboko usečenim ustima, bez zuba u vilicama.Poput šarana zubi su mu u ždrelu. Poznato je da bucov voli mirnije vode i izbegava matice. Ali, kad lovi, često menja mjesta zalazeći u virove pa čak i u plićake kraj obale. Mrjesti se od aprila do juna. Ženke polože i do 500 000 komada ikre, koju ljepe na pjeskovitom dnu.
Cime se hrani:
U mladosti bucov se hrani planktonima i sitnim vodenim životinjicama. Kasnije, hrani se isključivo punoglavcima, sitnijim ribama i žabama. Gladan, ne prašta ni svojoj sabraći. Pouzdano se zna da bucov lovi čitavog dana samo kad je oblačno. U ostalim prilikama posle obilnog obroka pravi predah od nekoliko sati. Prvi odmor mu je u osvit zore. Tri do četiri sata kasnije ponovo se javlja, a zatim tek popodne i predveče. Manji primjerci u jatu kreću za plijenom, dok krupniji krstare pojedinačno, prateći jata sitnijih riba do same obale. Hraneći se obilno naraste i do 14 kg. Tek od nedavno proglašen je sportskom ribom, jer se bori šilavo poput pastrmke. Meso bucova nije cenjeno – puno je kostiju, a naročito sitnih u obliku slova „Y“.
Tehnika ribolova:
Lovi se na plovak i dubinski sa kederovanom živom ribicom uspešnije nego na parče ribe. Udica mora da je sitnija i po mogućnosti bjela na tankom podvezu. Dobri rezultati postižu se i blinkerisanjem. Na mjestima sa jačim strujanjem vode najpogodnije su lelujajuće varalice uske forme – najmanji „efect“ (25-30 mm), a na mirnim mjestima – leptirice „meps“ od 0-2. Bucov rado napada i vještaačku mušicu od 10-12 sa crnim trupom i crvenim repom („zulu“). Napada „Ružno pače“, „Ami“ i „Rapale“ uske forme dužine 30-40 mm, srebrnasto-bjele boje, koje podsećaju na sitnu bjeovicu. Za bucova ove varalice trba vući upravno na tok reke ili uzvodno. Za razliku od ostalih riba koje se love varalicama vučenim niz vodu, kod bucova je postupak obrnut. Varalice treba baciti u pravcu susedne obale i vući ih uzvodno. Dobrao je ako se na kraj ribolovnog konca veže mali „efect“ a iznad njega 40-50 cm veštačka mušica, pa neka bira. Ribolovni konac ne treba da bude deblji od 0.30mm.

Babuska


Oovoj ribi ima sta da se prica , ali ne najbolje.
Babuska nije borbena riba ,veoma se lako izvlaci iz vode .
Lovimoje na mamce kao i za Skobalja , Ploticu , itd .
To je riba koja moze da zivi i u stajacim vodama i rijekama .
Vrlo je prilagodljiva riba . nalazimo je u mirnijoj vodi , gdje je dno muljevito , i gdje ima dubina .
Babuska je riba korov jer jede ikru drugih riba , samim tim unistava mladj , a naj gora je kad je ubacite u jezero vise se nemoze iskorijenit .
Samo Somic bodljo mali je gori od nje .
Ima je svugdje i u svim rijekama i jezerima i potocima u Bosni .
Loviti ovu ribu mozete dubinski i plovkom , nemorate bit vican ribolovu da bi je uvatili .
Pribor nemora bit nista posebno za Babusku .

Tolstolobik

Bilo je to jednog divnog suncanog dana u Srbiji..