
Izvorišna dionica doline Neretve duboka je do oko 600 m i u svom gornjem dijelu se zove Borač, a u donjem dijelu (kod ušća Rame) ima naziv Župa. Do ušća Rame Neretva teće prema sjeverozapadu, a kad primi ovu pritoku, naglo skreće prema jugu. Odatle njena dolina presijeca planinske vijence pod pravim ili oštrim uglom. Takve doline zovu se poprečne.
Ovaj dio Neretve odlikuje se kanjonskim stranama visine od 800 do 1.200 m. Na tim stranama nema skoro nikakve vegetacije; grač‘ene su od naslaga krečnjaka, koje su, po procjeni geologa, starije od 175 miliona godina. Na području Borča pad Neretve je vrlo velik, a dolina uska. U Župi je pad znatno manji, a dolina šira. U kanjonu je Neretva vrlo brza, sa slapovima i manjim vodopadima. Neretva ima sva karakteristična svojstva planinske rijeke sa relativno velikim padom i jakom mehaničkom snagom. Napuštajući kanjon, ulazi u Mostarsko polje, a zatim, pošto napusti klisuru, ulazi u svoj donji tok, koji počinje nizvodno od Čapljine. Dalje se dolina Neretve širi i odlikuje širokim poplavnim pojasom uz korito rijeke. Š irina rijeke u donjem toku se povećava i iznosi od 100 do 150 m, dok je dubina najčešće preko 1 m, a u nekim virovima i do 20 m. Pa ribolovci mooji prosudite sami kakva je ovo rijeka za ribolov. Ribići bistroo..